Oh, you should remember this.

Mislim da očima ne mogu gledati dvosmislene ljude.

Kada bih mogla izabrati period u kojem ne bih živjela to bi definitivno bila sadašnjost. Zbog mnogo razloga. Same patnje i boli, bolesti, ljutnje i mržnje. Nostalgije i blaženosti. Ako se nešto lijepo desi jednostavno neću imati snage da povjerujem u to. Općenito je nemam ni za šta. Sve je drukčije a ponavlja se. Treba mi motivacija, dobar odmor i osoba koju ne poznajem. I na kraju biva uvijek isto, preko mojih leđa. A znam da nisam zaslužila. I tužna sam, neopisivo. Želim da nestanem.

''Eto tako. I šta onda? Ništa. Sumrak, i noć, i svitanje, i dan, i sumrak, i noć. Ništa.''

Meša Selimović

Svi smo mi ljudi i svako od nas na život i stvari gleda drukčije. Ono što jednoga čini sretnim, drugog uništava. Tužno.

Kasni sati nikada nisu bili problem; problem je jutro i buđenje.

Već ranije sam primijetila da sam preduboko ušla u krug bespotrebnih misli. Upravo jedna od njih mi se neprestalno mota. I tako čovjek shvati da i bespotrebno može postati vrlo opasno i potrebno.

Vjerovatno sam samo još jedna u masi.

UMRI

Mislim da bih mogla nekoga ubiti, prebiti ili šta već. Čisto onako da se ja osjećam bolje. Zadovoljnije.

I HATE EVERYONE! !